Mujo kosi, a Japanac uzeo štopericu, olovku i papir i mjeri Muji produktivnost.

Poslije prvog otkosa, kaže Japanac:  ”Ne valja Mujo, imaš prazan hod.”
“Kako ba prazan hod?”
“Pa lijepo. U jednom smjeru kosiš, a kad vraćaš kosu vraćaš je u prazno. Nego, da naoštrimo kosu i sa druge strane, pa da i u drugom smjeru kosiš.
I tako i bude.
Kosi Mujo, a Japanac opet:  ”Ne valja Mujo. Imaš prazan hod.”
“Pa kako bolan opet prazan hod?”
“Lijepo! Kosiš u oba smjera, ali imaš prazan hod jer vrtiš guzicom džabe. Nego, da ti zavežemo grabljice da odmah travu rastresaš da se brže suši.”
I tako i bude.

Kosi jadni Mujo tako opremljen, kad eto ti Fate. Nosi ručak. Na glavu stavila posudu sa kiselim mlijekom, u jednu ruku posuda s pitom, a u drugu košara s hranom i pivom. Ide polako prema Muji, a on kad je vidi kako zanosno njiše bujnim bokovima, kaže: “Bona Fato, ne njiši tako bokovima, ako Japanac vidi da mi se diže, odmah će mi utvrdit’ prazan hod i objesiti fenjer, da kosim i noću!”